U redakciju hrvatskog RTL-a je pre nekoliko dana stiglo pismo čitateljke koja je zahtevala da ostane anonimna, ali je osetila potrebu da svoj problem podeli sa čitaocima ovog portala kako bi joj svojim savetima pomogli da reši nedoumicu o kojoj ne može da razgovara sa prijateljima.
Njeno pismo vam prenosimo u celosti, a vi nam javite u komentarima kako biste vi reagovali, šta biste joj savetovali da uradi i da li u ovakvoj situaciji postoji mesto za kompromis.
„Uvijek sam bila osoba koja svoje brige zadržava za sebe. Vjerujem da bi tako i ostalo da se nije dogodilo nešto što, uz sve svoje napore, ne znam kako riješiti sama. Dečko i ja uskoro ćemo proslaviti petu godišnjicu veze i on je zaista jedan od onih muškaraca kojeg bi svakom poželjela – pažljiv, bistar, smiješan, pozitivan, vrijedan. Naravno, prvo što mi je zapelo za oko bio je njegov izgled, ostale sam kvalitete otkrila kada sam pristala da me odvede na sudar. Priznao mi je da ga bije glas da je ženskaroš, što sam mogla primijetiti i po zadirkivanjima njegovih prijateljia. Uvijek su govorili kako je napokon došla jedna zbog koje se smirio, ona pored koje ne vidi druge kako se prešetavaju po špici. Priznajem, to mi je imponiralo. Počeli smo hodati, veza nam je postajala sve čvršća, sve jača. Prijateljice mi stalno govore da i one žele tu sreću koju smo moj (nekadašnji) ženskaroš i ja zajedno stvorili. O seksu da i ne pričam – znao je sva prava mjesta i radili smo to vrlo često. Najdraže mi je bilo kad bi me svojim snažnim, muževnim rukama okrenuo na trbuh i uzeo.
No, prije nekoliko tjedana, u meni se probudilo zrno sumnje. Sumnje u iskrenost naše veze, u same temelje na kojima smo izgradili sve ono na čemu nam ostali zavide. U pravilu, radim od 9 do 5, a on od 7 do 3. Rijetko kada se dogodi da dođem ranije jer mi opseg posla ne dopušta luksuz napuštanja radnog mjesta prije nego za to dođe vrijeme. Ovoga puta, bio je „spor dan“, a ja sam svoje obaveze završila čak sat vremena prije. S posla sam već nazvala restoran da mi pripreme ručak za van – njegov omiljen. Pisala sam mu poruku da dolazim ranije, ali mi je iscurila baterija netom prije negoli sam pritisnula tipku send. Kasnije ćete shvatiti da jer upravo o toj sekundi ovisilo rađanje moje sumnje.
(foto: Pinterest)Sjećam se da sam, penjući se uz stepenice, razmišljala kako bismo uz ručak mogli pogledati prvu epizodu serije Black Mirror koja nas već dulje vrijeme intrigira, a nakon toga provesti divno poslijepodne zajedno. Ušla sam u stan, a naša spavaća soba bila je zatvorena, što inače nije bio slučaj. Napravila sam još nekoliko koraka, otvorila vrata i baš kad sam se spremala izustiti pozdrav, prizor koji me dočekao, zatomio mi je glasnice. Moj „ženskaroš“ je sjedio na krevetu i masturbirao na prizor gej seksa kojeg je puštao na laptopu. Kada me primijetio, doslovno je poskočio na krevetu, bacio se na taj laptop naprasno klikajući, pokušavajući pogoditi taj crveni „X“. Pitala sam ga što radi, a on se pokušavao izvući na to da se radilo o seksu utroje – da u trenutku kada sam ušla, žena samo nije bila u kadru. Znam ja što sam vidjela i moje me oči nisu prevarile. Uplakana sam istrčala na balkon, sjela i zapalila cigaretu. Išao je za mnom, ali zamolila sam ga da me ostavi na miru.
Kada sam se malo smirila, vrag mi nije dao mira. Kao što sam rekla, on radi od sedam, a ja od devet – zato sam sljedeće jutro, koje smo dočekali svatko na svojoj strani kreveta, iskoristila vrijeme kada ga nije bilo da mu pogledam history. Nije on glup. Znao je da ne smije izbrisati čitavu povijest jer bi mi sve bilo jasno. Primijetila sam da je u posljednja tri mjeseca izbrisao povijest u razdoblju od tri do pet sati popodne. Tinjala sam od bijesa, straha i razočarenja. Već mi je tad sve bilo jasno. Kada sam, ipak, dovoljno dugo skrolala, dočekao me kaos. Već tri godine, koliko on ima taj laptop, svakih nekoliko dana (kada sam radila), posjećivao je po**ografske stranice i tražio filmiće homoseksualne naravi. Valjda je mislio da ću pretpostaviti da je i ostatak izbrisao, ali bila sam ustrajna. „Two guys fu*cking“, „gay blowjob“, „rough gay sex“, „guy on guy action“, „gay for pay“, „bicurious straight guys“ – nema čega nije bilo. I ne, ni o kakvom se seksu utroje tu nije radilo.
Posjela sam ga, rekla sam mu da sve znam i da mi objasni što se događa. Suze su mu nahrupile na oči, rekao je da se srami, da ne zna zašto ga to uzbuđuje, da si ne može pomoći. Rekao je da nikad takvo nešto nije radio s muškarcem, da on nije gej i da me ne želi izgubiti. Zagrlila sam ga. valjda jer doslovno nisam znala kako reagirati. Molio me da nikom ništa ne kažem. Pokušala sam se pretvarati da se to nije dogodilo, da sam i dalje u savršenoj vezi o kojoj ostali mogu samo sanjati. Ali više nije bilo isto. Postala sam nesigurna, seks je postao rjeđi, odbijala sam pozu u kojoj mu moram biti okrenuta leđima. Sve se rušilo. Sada je od incidenta prošlo mjesec dana. Osjećam kako se udaljavamo, osjećam se neprivlačnom, odbijenom i prevarenom – iako, tehnički, ovo posljednje nisam. Iskreno, ne znam što da radim. Volim ga, on kaže da voli mene, ali bojim se da smo naišli na prepreku koju ćemo teško zaobići. Ne želim ni pomisliti da sam potrošila tolike godine na nekoga tko je za to vrijeme žudio za nečim drugim, ne želim ni pomišljati što mu se vrtjelo u glavi dok je sa mnom spavao. Izgubljena sam i lutam puna pitanja na koja nema odgovora. Ne znam mogu li ga ostaviti jer srce i razum su poput dva stranca koja nikako da si pruže ruke. Istovremeno me strah da će me ostaviti jer je homoseksualac i da me neće ostaviti pa ću godinama biti u vezi s muškarcem kojeg privlače muškarci.
Moj muževni „ženskaroš“, moj snažni, „mačo“, lijepi, pametni i savršeni dečko spava dok ja ovo pišem – a ja se bojim koga sanja.“
