Severina Vučković je poznata kao neko ko uvek ide korak dalje, bilo da je u pitanju moda, muzika ili vizuelna nadgradnja hitova koje iz godine u godinu nudi publici u celom regionu. Upravo zbog toga je baš ona dobila poziv da bude prva žena sa ovih prostora koja će se naći na naslovnici muškog magazina Esquire, a da stvar bude zanimljivija Seve je pozirala u zavodljivoj varijanti klasičnog muškog odela.
„Moji roditelji nisu intelektualci, niti su bili po vezani sa kazališnim svijetom. Nisu me vodili u kazalište, kino, jer nisu imali vremena. Radili su. Ali, uvijek su mi davali slobodu da radim ono što volim i na tome sam im zahvalna. S devet godina sestra me odvela u Kulturno umjetničko društvo Mozaik, jer je tamo bilo raspisano natjecanje u pjevanju Prvi pljesak. Bio je veliki red, pun djece i jedan po jedan ulazili smo u sobu za audiciju. Kad sam došla na red, rekla sam da želim pjevati pjesmu Moja Milena od Novih fosila. Dečko za klavijaturama rekao mi je da to pjeva muškarac i da tu ne mogu pjevati. Rekla sam, onda ništa i htjela izaći van. Tada se iz kuta ustala simpatična gospođa potpuno sijede kose i rekla: Pustite malu da piva sta ‘oće! Bila je to Lepa Smoje, supruga Miljenka Smoje, najvećeg dalmatinskog kroničara i pisca. Na tom natjecanju pobijedila sam i kroz Lepu stekla i prijatelja i mentora“, otkrila je Seve svoj prvi susret sa teatrom, ali on, svakako, nije bio poslednji.
(foto: Esquire)„Mene gluma, zapravo, nije toliko privlačila, više sam ja privlačila nju, bolje rečeno ljude iz svijeta glume, kazališta, filma pa čak i literarne i likovne umjetnosti. Slovenski pisac Feri Lajnšek je 1994. objavio knjigu Pijetlov doručak kojoj se tema vrti oko mene a 2007. su od te knjige snimili i film. Saša Lošić je za njega pisao glazbu, a ja sam otpjevala naslovnu pjesmu Gardelin. U Sloveniji je ta pjesma svojevrsna himna, a Pijetlov doručak je najgledaniji slovenski film svih vremena. Slikar Dimitrije Popović, jedini s naših prostora koji je za života imao izložbu s Dalijem, uzeo me kao model za svoj ciklus Saloma. U posljednje vrijeme se dogovaramo o još jednoj budućoj suradnji. Nisu me htjeli jer sam poznata, još manje što mirišem na estradu. Zvali su me jer sam imala nekog đavla kojeg su oni prepoznavali. Redatelj Lari Zapija 2001 povjerio mi je glavnu ulogu u predstavi Karlolina Riječka. Jagoš Marković je 2005. za mene režirao predstavu Čekajući svog čovika a 2007. Branko Brezovec mi je povjerio najveću žensku dramsku ulogu hrvatske književnosti, Barunicu Casteli u drami Gospoda Glembajevi. Ne samo da su sve te predstave bile rasprodane, nego sam dobila i vrlo dobre kritike, i to od najstrožih kritičara. A ja sam se samo igrala. Moj Tomaž Pandur, jedan od najvećih redatelja naše, ali i svjetske kazališne scene, prije svega je moj dobar prijatelj, u pravom smislu te riječi. Režirao mi je posljednju turneju Dobro došao u klub a i slijedeću će. Obožavam njegov rad, talent, sposobnost da izvuče najbolje iz svakog glumca, njegovu estetiku u predstavama koja je i njegova privatno“, otkrila je ova muza umetnika.
Ako vas zanima šta Severina ima da kaže o odnosu njene privatne i javne persone, seksepilu, svadbi i srpskim običajima to možete pročitati u aprilskom izdanju magazina Esquire.
